Slika predstavlja život kao film tj. život kao filmsku vrpcu jer ponekad imamo osjećaj da je i naš život poput filma u kojem mi postajemo glavni glumci. U slici svaki segment tog filma predstavlja dio našega života u kojemu mi postajemo glavni glumci. Prvi kadar filmske vrpce predstavlja posvetu kulturi Japana (kao reakciju na događaje iz 2011. u nuklearnoj elektrani Fukushim(ne treba govoriti ovaj dio)). Drugi kadar prikazuje odnos između muškarca i žene gdje žena izlazi iz ploče a muškarca iz nota te na takav način stvaraju odnos poput harmonije glazbe. U centralom kadru klavijatura predstavlja naš život kao izmjenu dobrih i loših trenutaka kao što klavijatura ima bijele i crne tipke.
Djevojka koja pleše po klavijaturama mora biti pažljiva na koju tipku će ugaziti što simbolizira naš trenutak života u kojem moramo biti vrlo pažljivi da ne napravimo krivi korak.
Iz tog centralnog kadra također se razvija dijalog s kamermanom zapisan na slici: „Bit ćeš zvijezda bit ćeš star! Još jedna prava poza i snimit ćemo kraj... Super “. U sljedećem kadru filmsko odbrojavanje predstavlja utrku sa vremenu, ali i naše pitanje što se događa kada odbrojavanje dođe na 0?! Mi smo glavni glumci našeg života.
Elementi zaljepljeni na sliku: Vinil ploča, novina Le Monde s datumom 28. 3. 2011., notni zapis W. A. Mozarta “Don Juan“ te različite poštanske marke. 
Tekst na slici: Bit ćeš zvijezda bit ćeš star! Još jedna prava poza i snimit ćemo kraj... Super Star!